Na inicijativu Udruge ´´Srce´´ iz Svetog Ivana Zeline obilježavamo Dan osobnih asistenata! Ponosni smo na rad naših osobnih asistenata prema projektu Osobni asistent – podrška OSIT u KCKŽŽ. Priča o korisnicima i njihovim asistentima uključenima u projekt, zorni su primjeri prijateljstva, podrške i potpore, razumijevanja na svim stranama – korisnika usluge, asistenata te roditelja korisnika. Hvala asistentima na odabiru ovog zanimanja, što svakodnevno daju svoj maksimum olakšavajući život svojim korisnicima, uveseljavajući ga svojim društvom s uvijek spremnom rukom za pomoć. U čast naših osobnih asistenata donosimo Vam dio govora osobnog asistenata Vatroslava Kokora s početne konferencije projekta kojim je u ime svih svojih kolega predstavio što znači biti osobni asistent. Cjelovit govor možete pročitati u prilogu ove objave, kao i podsjetiti se fotografijama tko su sve korisnici i osobni asistenti ovog europskog projekta.

´´Naši su štićenici jedinstvene individue s jedinstvenim setovima poteškoća, ali su energija i zalaganje koje svatko od nas daje u ovom poslu - jednaki. Ono što je meni ili nekome od vas sitna prepreka ili lako otkloniva smetnja, našim je korisnicima svakodnevan, kao kamen težak teret, nepremostiv problem. Osjećaj koji kao asistent imate u sebi, onda kad uspijete pomoći osobi da prevlada takvu poteškoću, najveći je motiv za bavljenje ovim poslom i velika nematerijalna nagrada. Zamislite da se panično bojite stepenica. Na kolika važna mjesta ne biste nikada dospjeli? Koliko bi života proteklo mimo vas? Ti si leteći tepih koji leti iznad strašnih stepenica. Ti budi ona zdrava noga ili ruka koja nekome fali. Ti trebaš podmetnuti leđa tamo gdje je roditelj već svoja križa odavno polomio. Za mene je to čitava filozofija ovog poslanja. Ja sam proteza za dušu i u tome stvarno uživam. Ono što osobnog asistenta čini sretnim i ispunjenim jest spoznaja da je barem djelomično zaslužan što zbog svojeg zalaganja ne jedna potrebita osoba, već jedna čitava obitelj na izmaku snaga, ima priliku dograbiti nešto od onog prevelikog dijela normalnog života koji im je tako nepravedno jednom davno otrgnut iz ruku.´´